Jednog dana, dok je Mijo bio u šumi, spasio je mladunčeta medvjeda čija je majka bila ubijena od strane velikog lovca. Mijo je odlučio uzeti mladunčeta u svoju kuću i njegovati ga kao svoje dijete. Davao mu je ime Medo i učio ga je svemu što je znao.
Kada su plamenovi ugašeni, ljudi su vidjeli Meda kako izlazi iz kuće sa Mijom u naručima. Bili su šokirani što medvjed ima takvu snagu i hrabrost.
Ova priča nije samo jedna od mnogih koja objašnjava postanak medvjeda, već i podsjeća na važnost ljubavi, vjernosti i zaštite prirode. Nadam se da vam se svidjela ova hrvatska legenda o medvjedu!
Jedne noći, dok je Mijo spavao, seljani su došli i zapalili njegovu kuću, misleći da će tako osloboditi selo od "onog medvjeda čovjeka". Mijo je bio uhvaćen u plamenu i nije mogao pobjeći. Medo, vidjevši što se događa, ušao je u kuću i upotrijebio svu svoju snagu da spasi Mija.
Kako je Medo rastao, postajao je sve snažniji i hrabriji. On je stalno bio uz Mija, štitio ga je i pomagao mu u svim poslovima. Mijo je bio vrlo sretan što ima takvog druga.
U davna vremena, kada je svijet bio još mlad, ljudi i životinje su živjeli u skladu jedni s drugima. Jedan čovjek, po imenu Mijo, bio je poznat po svojoj velikoj ljubavi prema prirodi i svim živim stvorenjima. On je uvijek bio spreman pomoći onima koji su u potrebi.